28 January 2020

0455 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Alpenland



Punitive expedition on Klek. Well-equipped and accompanied by a police dog, SD men under the command of SS-Sturmbannführer Werner Hersmann (out of frame) torch houses on the Klek Mountain, Pokljuka Plateau, 25 August 1944. The German policemen torched six houses (including the mountain hut, built only 10 years earlier) and killed two adolescent boys (14-year-old shepherds Stanko Beznik and Jože Janša). The torching of the houses on Klek was filmed as well, and released a month later in "The German Weekly Review" no 733, at the end of the report on the fighting in the "Italian border area". (Note: in 1984, Janusz Piekalkiewicz published the photo in his book "War in the Balkans", mistakenly identifying the location as the Vučevo Plateau and the action as Operation "Black"; 30 years later, in 2014, the image was mistakenly used as the cover of "The Massacre of Sant'Anna di Stazzema", edited by Gabriele Heinecke, Christiane Kohl and Maren Westermann; the pictured location and action were finally pinpointed by Marko Vidmar on the Axis History Forum, in February 2018.)

Text: Ivan Ž.

Photographer: Nolting, Air Force Special Purpose Operational Company.
Date: 25 August 1944.
Location: Klek (district of Radovljica), Yugoslavia.
Original caption: unknown.

Sources: Bundesarchiv, Bild 101I-679-8164-28, via PHAIDRA, 6947; Ivan Križnar, Jeseniško okrožje med nacistično okupacijo in narodnoosvobodilnim bojem, Društvo piscev zgodovine NOB Slovenije, Ljubljana, 2000, p. 291; Janusz Piekalkiewicz, Krieg auf dem Balkan, 1940–1945, Bechtermünz Verlag GmbH, Eltville am Rhein, 1989, p. 209; Gabriele Heinecke, Christiane Kohl, Maren Westermann (eds.), Das Massaker von Sant'Anna di Stazzema, Laika-Verlag, Hamburg, 2014; "Planšarski stan na planini Klek", Slovenec, Ljubljana, 07.09.1934, vol. LXII, no 203, p. 3; "Im italienischen Grenzgebiet", Die Deutsche Wochenschau, Berlin, 21.09.1944, no 733; "Stanko Beznik", SIstory; "Jože Janša", ibid.; "Pictures from Yugoslavia 1941–1945: take a look!", Axis History Forum, 07.04.2005, p. 42; "Unknown SS-Stubaf. and SS-Ostubaf. (SD, HSSPF Alpenland)", ibid., 23.06.2019, p. 1.

NOT ALLOWED: removing source credits from the files; using text without crediting the original author; using files and information for political propaganda and commercial purposes.



Kaznena ekspedicija na Kleku. Dobro opremljeni i u pratnji službenog psa, pripadnici SD-a pod komandom SS-šturmbanfirera Vernera Hersmana (van kadra) pale kuće na planini Kleku, na Pokljuki, 25. avgusta 1944. godine. Nemački policajci ovom su prilikom spalili šest kuća (uključujući i planinarski dom, sagrađen samo 10 godina ranije) i ubili dva maloletna mladića (četrnaestogodišnje pastire Stanka Beznika i Jožu Janšu). Paljenje kuća na Kleku snimljeno je i filmskom kamerom, i objavljeno mesec dana kasnije u "Nemačkom nedeljnom pregledu" br. 733, na kraju reportaže o borbama u "italijanskom pograničnom području". (Napomena: ovu fotografiju objavio je 1984. godine Januš Pjekalkjevič u knjizi "Rat na Balkanu", pogrešno identifikujući mesto kao Vučevo, a akciju kao operaciju "Crno"; 30 godina kasnije, 2014, slika je pogrešno upotrebljena kao naslovnica "Masakra u Sv. Ani Stacemskoj", urednica Gabrijele Hajneke, Kristijane Kol i Maren Vesterman; tačno mesto i akciju na fotografiji konačno je identifikovao Marko Vidmar na Forumu istorije Osovine, februara 2018. godine.)

Tekst: Ivan Ž.

Fotograf: Nolting, Vazduhoplovna operativna četa za specijalnu namenu.
Datum: 25. avgust 1944.
Mesto: Klek (srez Radovljički), Jugoslavija.
Originalni natpis: nepoznat.

Izvori: Bundesarchiv, Bild 101I-679-8164-28, via PHAIDRA, 6947; Ivan Križnar, Jeseniško okrožje med nacistično okupacijo in narodnoosvobodilnim bojem, Društvo piscev zgodovine NOB Slovenije, Ljubljana, 2000, str. 291; Janusz Piekalkiewicz, Krieg auf dem Balkan, 1940–1945, Bechtermünz Verlag GmbH, Eltville am Rhein, 1989, str. 209; Gabriele Heinecke, Christiane Kohl, Maren Westermann (ured.), Das Massaker von Sant'Anna di Stazzema, Laika-Verlag, Hamburg, 2014; "Planšarski stan na planini Klek", Slovenec, Ljubljana, 07.09.1934, god. LXII, br. 203, str. 3; "Im italienischen Grenzgebiet", Die Deutsche Wochenschau, Berlin, 21.09.1944, br. 733; "Stanko Beznik", SIstory; "Jože Janša", ibid.; "Pictures from Yugoslavia 1941–1945: take a look!", Axis History Forum, 07.04.2005, str. 42; "Unknown SS-Stubaf. and SS-Ostubaf. (SD, HSSPF Alpenland)", ibid., 23.06.2019, str. 1.

NIJE DOZVOLJENO: uklanjanje naziva izvora sa fajlova; korišćenje teksta bez navođenja izvornog autora; korišćenje fajlova i informacija u političko-propagandne i komercijalne svrhe.

13 January 2020

0454 | Photo | Soldatensender Belgrad



Soldiers' Radio Belgrade Winter Season Opening at the National Theatre. A frowned SS-Oberscharführer Josef Schifko, cameraman of the 8th Platoon, SS War Correspondent Battalion, adjusts the microphone to opera singer Tatjana Hitrina. This young Belgrader with melancholic eyes is of Russian origin, and came to the Yugoslav capital as a small child, two decades earlier. She is a daughter of White Guard Major General Alexander Nikolaevich Hitrin, former quartermaster general of the Armed Forces of South Russia, who found refuge in the Kingdom of Yugoslavia after the Russian Revolution, together with his family and thousands of his countrymen. (The general died in Belgrade in April 1940, a year before the occupation; he was buried in the New Cemetery, together with his wife.) The talented Hitrina attended the Music Academy in Belgrade, and started performing already at the age of 16. After the war and revolution in Yugoslavia, having left her second homeland, she spent several years in devastated Vienna, where she studied at the Vienna Conservatory. In late 1950, she left her third homeland and fled to distant Australia, to Brisbane. In the new continent, she worked first in a hospital (as a domestic) and then in a biscuit factory. However, her singing talent did not go unnoticed for long. Within just two years, from an anonymous refugee, Hitrina once again became a famous singer. She performed with the Sydney and Queensland symphony orchestras, organised aid concerts and held a singing school for children. (As far as could be established, Australia remained her final home.)

Text: Ivan Ž.

Photographer: Homann, SS War Correspondent Battalion.
Date: 3 October 1942.
Location: Belgrade, Yugoslavia.
Original caption: unknown.

Sources: National Archives, 242-JRP-34-22-25; "Concert for blind soldiers", Brisbane Telegraph, 25.03.1952, p. 14; "She doesn't have to act", Sunday Mail, Brisbane, 15.06.1952, p. 5; "In 1950 a refugee, in 1953 a celebrity", ibid., 11.10.1953, p. 3; "She helps sufferers", The Courier-Mail, Brisbane, 02.03.1954, p. 6; "From domestic to the concert stage", ibid., 23.09.1954, p. 11; "Хитрин Александр Николаевич", Русский Некрополь; "Участники Белого движения в России", Сайт историка Сергея Владимировича Волкова, Jan. 2016; "Tatjana Froimoff-Goutman", Ancestry. (Photo restoration: Ivan Ž.)

NOT ALLOWED: removing source credits from the files; using text without crediting the original author; using files and information for political propaganda and commercial purposes.



Otvaranje zimske sezone Vojničkog radija Beograd u Narodnom pozorištu. Namrgođeni SS-oberšarfirer Jozef Šifko, snimatelj 8. voda Ratnodopisničkog bataljona SS-a, namešta mikrofon operskoj pevačici Tatjani Hitrini. Ova mlada Beograđanka melanholičnog pogleda ruskog je porekla, a u jugoslovensku prestonicu došla je kao malo dete, dve decenije ranije. Ona je kći belogardejskog general-majora Aleksandra Nikolajeviča Hitrina, bivšeg komandanta pozadine oružanih snaga Juga Rusije, koji je zajedno sa porodicom, i hiljadama svojih sunarodnika, posle ruske revolucije našao utočište u Kraljevini Jugoslaviji. (General je skončao u Beogradu aprila 1940, godinu dana pred okupaciju; sahranjen je na Novom groblju, zajedno sa suprugom.) Talentovana Hitrina pohađala je Muzičku akademiju u Beogradu, a počela je da nastupa već sa 16 godina. Posle rata i revolucije u Jugoslaviji, napustivši i svoju drugu domovinu, provela je nekoliko godina u razrušenom Beču, gde je studirala na Bečkom konzervatorijumu. Krajem 1950. godine napustila je i svoju treću domovinu, izbegavši u daleku Australiju, u Brizbejn. Na novom kontinentu isprva je radila u bolnici (kao čistačica), a potom i u fabrici keksa. Njen pevački talenat, međutim, nije dugo ostao neprimećen. U roku od samo dve godine, Hitrina je od anonimne izbeglice postala ponovo slavna pevačica. Nastupala je sa Sidnejskim i Kvinslendskim sinfonijskim orkestrom, priređivala dobrotvorne koncerte i držala školu pevanja za decu. (Koliko se moglo ustanoviti, Australija je i ostala njen konačni dom.)

Tekst: Ivan Ž.

Fotograf: Homan, Ratnodopisnički bataljon SS-a.
Datum: 3. oktobar 1942.
Mesto: Beograd, Jugoslavija.
Originalni natpis: nepoznat.

Izvori: National Archives, 242-JRP-34-22-25; "Concert for blind soldiers", Brisbane Telegraph, 25.03.1952, str. 14; "She doesn't have to act", Sunday Mail, Brisbane, 15.06.1952, str. 5; "In 1950 a refugee, in 1953 a celebrity", ibid., 11.10.1953, str. 3; "She helps sufferers", The Courier-Mail, Brisbane, 02.03.1954, str. 6; "From domestic to the concert stage", ibid., 23.09.1954, str. 11; "Хитрин Александр Николаевич", Русский Некрополь; "Участники Белого движения в России", Сайт историка Сергея Владимировича Волкова, jan. 2016; "Tatjana Froimoff-Goutman", Ancestry. (Foto-restauracija: Ivan Ž.)

NIJE DOZVOLJENO: uklanjanje naziva izvora sa fajlova; korišćenje teksta bez navođenja izvornog autora; korišćenje fajlova i informacija u političko-propagandne i komercijalne svrhe.